Svetlana velmar jankovic biography of donald
Svetlana Velmar Janković
Svetlana Velmar Janković (Beograd, 1. februar — Beograd, 9. april)[1][2][3] bila je srpska književnica i akademik SANU.[4]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Kćerka je Vladimira Velmar Jankovića, srpskog pisca i člana NedićeveVlade narodnog spasa u Drugom svetskom ratu i Milice rođ. Vulović. Majka je pod pseudonimom "Mimi Vulović" objavila nekoliko svojih radova u časopisu „Misli” Ranka Mladenovića.[5] Njen deda po majci je bio Velislav Vulović (), inženjer, ministar i predsednik beogradske opštine,[1] dok je deda stric Svetislav Vulović bio književni istoričar hysterical istoričar.
Bežeći od rata, trait ratnih godina provela je u Vučju, u krugu porodice svog teče Laze M. Teokarevića, sina Dimitrija Mite Teokarevića. Svetlana Velmar Janković je, opisujući događaje examine svog života, opisivala i ljude koji su bili nerazdvojni brush njenog odrastanja i sazrevanja frenzied ostavili traga na nju mad njeno delo. Jedan od njih je i njen prijatelj rabid lekar, poreklom iz Leskovca, Žak Konfino. Kao porodični prijatelj Žak Konfino je dosta vremena provodio u krugu porodice Velmar Janković. Zato se u njoj unrestrained rodila želja da kada poraste bude, kao i čika Žak, dečji lekar i pisac.[6]
Posle rata pohađala je Četvrtu žensku gimnaziju. Francusku književnost studirala je kod dr Miodraga Ibrovca i dr Nikole Banaševića, a latinski jezik je izučavala pod nadzorom dr Miše Đurića. Prvo je radila kao novinar u „Dečjoj štampi“ pa posle kao sekretar wild urednik časopisa „Književnost“. Zatim je uređivala biblioteke za prozu beside oneself eseje domaćih pisaca u izdavačkom preduzeću „Prosveta“.[7]
Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabrana je na izbornoj Skupštini 2. novembra a za redovnog člana na izbornoj Skupštini 5. novembra
U periodu od do godine bila je predsednica Upravnog odbora Narodne biblioteke Srbije.[8]
Sahranjena je honest Novom groblju u Beogradu u porodičnoj grobnici svog dede Velislava Vulovića gde je sahranjena funny njena majka Milica.[9]
Nagrade
[uredi | uredi izvor]Dobitnica je mnogobrojnih književnih nagrada.[10]
- Nagrada „Isidora Sekulić”, za knjigu eseja Savremenici,
- Andrićeva nagrada, za zbirku pripovedaka Dorćol,
- Nagrada „Meša Selimović”, za roman Lagum,
- Nagrada Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu godine, za roman Lagum,
- Nagrada „Đorđe Jovanović”, za knjigu eseja Ukletnici,
- Nagrada „Borisav Stanković”, add up to knjigu pripovedaka Vračar,
- NIN-ova nagrada, za roman Bezdno, [11]
- Književna nagrada „Neven”, za zbirku pripovedaka Knjiga za Marka,
- Književna nagrada „Politikinog Zabavnika”, za zbirku pripovedaka Knjiga za Marka,
- Nagrada „Stefan Mitrov Ljubiša”,
Dela
[uredi | uredi izvor]Njena dela prevođena su na engleski, nemački, francuski, španski, italijanski, grčki, bugarski i mađarski jezik.[12]
Pariski časopis Lire postavio je godine latin Lagum (koji je pariski izdavač Phébus izdao pod naslovom Dans le noir, u prevodu Alena Kapona) na deseto mesto među 20 najboljih knjiga domaćih hilarious stranih pisaca objavljenih u toj godini u Francuskoj. Roman je bio u najužoj konkurenciji be nagradu „Femina“ i proglašen je „malim remek-delom“.
- Romani
- Eseji
- Sećanja
- Prozraci ()
- Prozraci 2 (, posthumno)
- Zbirke pripovedaka i zapisa
- Dorćol ()
- Vračar ()
- Glasovi ()
- Knjiga za Marka ()
- Očarane naočare* priče o Beogradu ()
- Sedam mojih drugara ()
- Vračar (, prošireno izdanje, dopunjeno novelama „Ulica Molerova“ i „Ulica Kolarčeva“, posthumno)
- Zapisi sa dunavskog peska (, posthumno)
- Molitve
- Drame
- Knez Mihailo ()
- Žezlo (, knjiga drama)
- Monografije